<br />


Truckajući se na sjedištu autobusa gradskog prevoza Podgorica, na plus 40 stepeni zazvonio mi je telefon i Vanja me je pitao:

-Je li ovo istina?

-Koje?

-Da je poginuo Milan Radović?

-„Čućemo se“, rekao sam mu, i prekinuo razgovor. Zvoni opet. Miško me pita slomljenim glasom „Šta je ovo, brate moj ?“ Ćutim. Telefon ne prestaje da zvoni. Prestao sam da se znojim. Ulazim u kuću i plačem. Deveti put od punoljetstva.

A imam i za kim...



PRIRODNA ISKRENOST



Kada sam u kancelariji NS 2000. godine upoznao Milana Radovića, ostavio je na mene utisak svojom iskrenom neposrednošću i toplinom. Nije to bio onaj kliše svojstven većini nas kada želimo da ostavimo utisak na nekog koga vidimo prvi put. To je kod njega bilo drugačije. Ako me pitate kako to znam, neću umjeti da vam odgovorim. To se jednostavno osjeti. Mogu da posvjedočim da u bezbrojnim satima provedenim u razgovorima sa njim, različitim povodima, o raznovrsnim temama, nisam nikada osjetio da taj čovjek nekoga mrzi.



KARAKTER



Njegovi životni stavovi i politička uvjerenja bili su čvrsti kao stijene uz koje se penjao spremajući se za osvajanja najvećih i najopasnijih svjetskih uspona. Kada je trebalo stati u zaštitu svog jezika, crkve i vjere, bio je tamo gdje treba. Kada je trebalo pomoći drugima u nevolji stizao je među prvima. Kao one ledene, vjetrovite večeri na Bioču, kada je iz skrhanog voza izvlačio unesrećene putnike. Ili pomažući djeci iz doma u Bijeloj, zbog čega ga je jedna nekadašnja štićenica, sada već odrasla žena, nedavno zvala za kuma. Ili spasavajući izgubljene entuzijaste po planinskim vrletima. Ili dajućikrv nebrojeno puta onima kojima je potrebna. Ona ledena greda, ili kako li se to već zove, koja je pukla ispod njegovih nogu, sigurno se otopila od njegove prirodne topline, dobrote i iskrenosti.



BJERNIK



Urođenu mirnoću gubio je rijetko, nakratko, samo u tri slučaja. Ako ste napali Narodnu stranku, Crvenu Zvezdu, ili potcijenili planinarenje. Dok je stranku branio argumentovano i sa stilom, Zvezdu navijački, vatreno i dječački bezazleno, svoju opsjednutost i ljubav prema planinarenju zastupao je sa tolikim samopouzdanjem i strašću, duboko uvjeren da je sa svakim korakom ka planinskom vrhu bliži Gospodu da ste bili ubijeđeni da slušate sveštenika. Sjećam se da je neko jednom, nakon takve njegove „propovijedi” kroz šalu rekao: „Eto, doživjeh da vidim i vjernika”.



PRIJATELj



Svi mi koji smo ga poznavali znali smo da ako se sa njim nešto dogovorite biće onako kako je i rekao. Zato je uvijek bila jagma da budete s njim u timu. Jer će krenuti prvi i dati primjer, jer će nakon što izvrši svoju obavezu ispraviti i neki vaš propust. Davao se do kraja. Ako bi stao iza vas, nije bilo sile koja bi ga pomjerila. Tolika odanost činila je da se u njegovoj blizini osjećate sigurnim. Ono za čim žalim jeste da mu mnogi od nas nisu uspjeli uzvratiti ni djelić lojalnosti koju nam je za života pružio.



SVETLANA I PORODICA



Srbin, Pivljanin, slavio je Sv.Jovana. Tada bi se u njihovoj porodičnoj kući okupljali prijatelji porodice, gdje su se mogli uvjeriti da ipak sve kreće iz kuće. Gosti sa svih strana, različitih uvjerenja bili su svjedoci jedinstvenog sklada obojenog ljubavlju, razumijevanjem, toplinom i gostoljubivošću. Milan je bio satkan od svih ovih osobina.

Ono što je ponio iz kuće sačuvao je i uzdigao zahvaljujući Svetlani. Zaista ga je Bog nagradio pravom osobom sa kojom je dobio četvoro zlatne djece. Stajala je iza svog supruga i njegovog sna brinući o djeci, očekujući njega da joj se vrati sa brojnih svjetskih pustolovina. Oni su bili njegov najpouzdaniji „bazni kamp” iz koga je crpio snagu za sve uspjehe koje je postigao u svim oblastima kojim se bavio. Ako je nama koji smo ga poznavali ovako teško pao njegov odlazak, kako li je tek njima teško?! Njima koji su sa njim dijelili svakodnevicu. Ali sam isto tako uvjeren u jedno. Da će sa istom onom vjerom i snagom kojima su sa strepnjom iščekivali svaki njegov povratak sa nebeskih visina nastaviti da hodaju hrabro i uporno životnom stazom koju im je Milan utabao. U svakom smislu. Moraju zbog njega.



„NEBESKE NOTE“



Svoju ljubav i strast prema planini obrazložio je u knjizi „Nebeske note“, koju sam pročitao za jednu noć, a koja spada u najbolja štiva ovog tipa ne samo u Crnoj Gori, već i šire. Znali smo svi da ima dara za pisanje, da je izuzetan polemičar, sebe je smatrao i novinarom, međutim ovom knjigom predstavio nam je i svoj književni talenat. Iako nikada nećemo saznati dokle bi u književnosti stigao, siguran sam da je i ova knjiga sasvim dovoljno svjedočanstvo njegove spisateljske darovitosti.

I na kraju...

Dok ovih dana traje opraštanje od njega, i dok su se ulagali veliki napori za njegov povratak u Crnu Goru u čemu je učestvovalo mnogo ljudi i instutucija: od premijera, ministara, njegovih „Visokogoraca“, Planinarskog saveza, ZIKS-a, medijske zajednice, ispričaću jedan razgovor sa Milanom iz 2008. godine.

Nakon što su se on i Dragan Bulatović vratili sa Himalaja kao prvi planinari iz Crne Gore koji su osvojili neki vrh iznad 8.000 metara (Manaslu 8.163), u stranačkoj kancelariji sam razgovarao sa Milanom. Uživao sam slušajući njegove impresije iz ove avanture. Na kraju sam mu rekao nešto što je milion puta čuo:

- Što će ti to lutanje po bespućima, rizikuješ život jesi li ti u pamet?!

-E pa slušaj me sad - rekao je, „ dok smo silazili sa vrha, u glečeru smo vidjeli zaleđena tijela planinara koji su stradali silazeći sa vrha. Gledam i razmišljam. Ostaće vječno mladi, i u planini. Pozavidio sam im.“

Prvi i poslednji put sam tada od njega čuo da on zavidi nekome.

Nakon ovog razgovora, nisam se nikada više šalio sa njegovom strašću za planinarenjem.

Zbogom, prijatelju, i neka te Gospod prepozna. Toliko si mu puta bio blizu, da sam siguran da tvoj iskreni osmijeh nije mogao zaboraviti.

Slaviša Guberinić

---

Alpinista
(Posvećeno Milanu Radoviću)



Vjerujem da si se popeo na krov

svijeta

Nazidan negdje na vrhovima

Himalaja

Kažu da tamo nema ni proljeća,

ni sunca ni cvijeta

Samo u led uronjeni ključevi od

Raja



Nije davno bilo kad si govorio da

ćeš tamo ostati

Kaza mi pred Hramom naniže ću

se peti

Klizav teren jedino ti je mogao

preostati

Radi Proviđenja i pripadnosti

Zemlji kao planeti



Do tebe ni gvozdene ne mogu doći

ptice

Ali jesu anđeli i ledolomci i

molitvenici

Ispod Mont Everesta stanuju

najtanje skice

Kako uspješno izvesti hod po

tankoj uspravnoj žici



Pojavo rijetka u dobu kom se puzi

Vidim te Svijetla, Uspravna i Živa

Na kraju tunela koji ti uspon suzi

Plaču svi planinski vijenci,

Hristova vojska i Piva



Batrić Babović

O Preobraženju 2019.



”